Dominik Savio je došao u moj dom
Mogla sam samo snivati o takvoj blizini, oči u oči. Naravno, duhovnim očima koje su ostale širom
rastvorene odgovorila sam na susret.
Koje li privilegije boraviti u blizini jednog tako čistog, potpuno svetog dječaka s kojim se u zadnjih
godinu, dvije intenzivno družim i upoznajem ga?! Pomislili biste što jedna odrasla žena, majka ima
naučiti za nasljedovanje Isusa od dječaka, mladića koji je sa nepunih petnaest godina završio svoj
zemaljski hod.
Svim svecima zajedničko je da su tako izgarali za Gospodina, da im je srce žarilo i stalno čeznulo
boraviti u Njegovoj prisutnosti.
Promatram relikvijar svetog Dominika Savia i treperim. Ne mogu se odvojiti. Osjećam njegovu blizinu,
dijelim njegov ushit i čežnju za Licem. Milina me obuzima. Uvijek nanovo vraćam se i padam na
koljena, glavu prislanjam na njegove Moći. Divim se, slavim Gospodina i zahvaljujem što je takve
sjajne zvijezde spustio s neba na zemlju da nam posvjedoče da je moguće biti svet, da je moguće
osvojiti Nebo svojim životom, izvršavajući male, svakodnevne poslove u ljubavi i predanju.
Svetost je obuzimala i mladog Dominika, to je bio ultimativni cilj njegovog života. Pitao se kako
dosegnuti svetost. Njegov učitelj sveti Ivan Bosco, umješan krojač koji je po Dominikovoj molbi od
njega učinio lijepo odijelo za Gospodina, dao mu je recept usporedivši sastojke za svetost sa svega
nekoliko sastojaka za tortu koju je Dominikova majka često pripravljala.
Don Bosco mu je naveo svega tri sastojka za svetost:
1. Biti radostan, služiti Gospodinu u veselju, širiti radost ma gdje bili, u školi, na poslu, kod kuće,
medju prijateljima, susjedima, u obitelji
2. Izvršavati svoje svakodnevne dužnosti najbolje što znamo, u ljubavi i molitvi
3. Činiti mala djela milosrdja
Dominik je savjesno izvršavao sve zadaće kako bi postao svet. On je bio pravi zaljubljenik u svoje
najbolje, odabrane prijatelje, Isusa i Mariju. Brižno je njegovao poslušnost prema roditeljima,
učiteljima i u svakoj prilici činio djela milosrđa. Ozbiljno je shvatio don Boscovo upozorenje da
nemamo puno vremena na zemlji i stoga nije htio propustiti niti najmanju priliku za neko dobro djelo.
Njegova odluka sa svega sedam godina, na dan njegove Prve svete pričesti je bila vrlo odrešita, bez
kompromisa: "Radije umrijeti nego sagriješiti".
Dominik je imao srce vremešnog mudraca u tijelu nježnog i krhkog dječaka.
Njegove riječi zapljuskuju moju dušu poput valova koji se snažno obrušavaju o stijenu i probijaju je.
I sama postajem svjesna koliko me grijeh udaljava od mojeg Stvoritelja, koliko moja telefonska veza s
Njim se prekida, dok me grijeh nagriza, koliko manje života tada ostaje u meni.
Zagledana u Dominika, odlučujem se i ja na rast i hod prema svetosti. Da, svi smo pozvani na svetost,
svaki dan i sve više. Dok moje čelo stoji prislonjeno na mali djelić Dominikove prisutnosti, usne tiho
šapuću i odlučuju se za nasljedovanje, za rast u krepostima koje je Dominik brižno njegovao.
Srce žari, suze čežnje klize niz moje obraze. Uzdižem ruke u visine, grlim malog sveca i zahvaljujem za
njegovo postojanje na zemlji, zahvaljujem na njegovoj gorljivosti, odlučnosti za Dobro, zahvaljujem na
poniznosti i poslušnosti koju je bezrezervno iskazivao ostavljajući nam primjer ispravnog života koji
uzdiže naš Duh u visine, koji nam ostavlja osjećaj ispunjenosti i čežnje za uvijek novim susretom.
Zahvaljujem za Ljubav, Ljubav u koju smo svi uronjeni, u kojoj se mičemo i jesmo.
Pridižem svoja klecava koljena i sjedam ne odvajajući pogled od Dominika. Dijelim slast i ljepotu
trenutka, boravka u Njegovoj prisutnosti. Zaklapam oči.
Vjerujem da ćeš me opet čekati i sutra, na istom mjestu, za novi susret, za novi uzlet prema
zajedničkoj Ljubavi.