Svatko je barem jednom u životu doživio dodir bezuvjetne Ljubavi, onaj nježni tapšaj po ramenu zbog kojeg smo se okrenuli i susreli oči u oči s onim koji je bez ikakvog razloga odlučio olakšati naš put, pružiti ohrabrenje, biti suputnik na jednoj dionici života bez ikakve plaće, očekivanja, bez uvjeta. Često čitamo kako je blaženije pružati nego primati, ali uronjeni u svijet nerijetko propitujemo istinost te misli. Propitujemo logiku Isusovog učenja koje je u svijetu danas, više neko ikada, vrlo upitno i rekli bismo na granici sa zdravom pameti. Ipak, Stvoritelj i danas glasno progovara, po malim djelima ljubavi, po Njegovim malenima, odabranima, ljubljenima.
Nedavno smo primili pismo našeg „bivšeg“ stipendista. Stavila sam to pod navode jer jednom kad se postane dio obitelji Zaklade svetog Dominika Savia onda se to prezime nosi do kraja života, bilo kao stipendist, pa potom podupiratelj, molitelj ili bilo koji dio obitelji koja je uvijek povezana zlatnim nitima ljubavi, međusobnog pomaganja, milosrđa, molitve jednih za druge, nitima bezuvjetne ljubavi koja seže iz srca našeg Stvoritelja i Majčice kojoj se neprekidno utječemo, poput našeg malog prijatelja Dominika Savia.
Ovo je mala crtica o Ljubavi, mali zahvat ljubavi u naša srca, napisana perom mladića, nekad studenta s neizvjesnom budućnosti i ne baš jednostavnih obiteljskih okolnosti, a danas samostalnog mladog čovjeka na putu prema ostvarenju svih svojih mogućnosti i snova.
Hvala za ovakva divna svjedočanstva koja su „mala zahvala“ svima koji izdvajaju novac, vrijeme, molitve za druge, često nepoznate „druge“, ali i kao ohrabrenje svim mladim ljudima koji su danas možda bez nade i utjehe, na putu njihovog pronalaska smisla i Ljubavi života.
„Ljubav! Što je to?
Ljubav je temelj svega što činimo i osjećamo. To je snaga koja nas pokreće, ispunjava i vodi kroz život. Ali, što je ljubav uistinu? Ljubav je mnogo više od emocije ili riječi. To je čin, odluka, predanost.
Ovo je moja priča, priča jednog siromašnog studenta, koji je krpao kraj s krajem kako bi završio fakultet. Živio sam u skromnim uvjetima, radio razne poslove kako bi se školovao i jedva sastavljao dan s danom. No, moja ljubav prema znanju i strast za učenjem bile su jače od svih prepreka. Ljubav prema sebi dala mi je snagu da ustrajem, unatoč teškoćama. Svaka noć provedena uz knjige, svaki radni dan bio je korak bliže mojem snu. Ljubav prema obitelji i prijateljima pružala mi je potrebnu podršku. Znao sam da nisam sam u svojoj borbi. Ti ljudi, koji su me voljeli i vjerovali u mene, bili su moj oslonac. Uspjeh nije samo individualan, već je često rezultat zajedničkog truda, razumijevanja i uzajamnog poštovanja. Kad volimo i cijenimo druge, gradimo snažne odnose koji nam pomažu na tom putu.
Nakon mnogih godina truda i žrtve, uspješno sam završio fakultet i zaposlio se na mjestu o kojem sam sanjao. Moja ljubav prema životnim ciljevima bila je moj pokretač. Uloženi trud, vrijeme i energija počeli su se isplaćivati.
Moja priča je primjer da ne trebamo zapomagati i čekati da se život promijeni sam od sebe. Trebamo preuzeti konce svog života u svoje ruke. Ljubav prema ciljevima, prema sebi i drugima, dala mi je snagu da se suočim s izazovima i prevladam prepreke. Uspjeh dolazi kroz akciju, trud i odlučnost.
Ljubav je putokaz na putu do uspjeha. Ona nas podsjeća da je najvažnije ono što osjećamo i činimo iz srca. Ljubav nas vodi prema ispunjenju, sreći i pravom uspjehu u životu. Jer uspjeh bez ljubavi je prazan, ali ljubav donosi smisao i svrhu svemu što radimo. Jednom siromašan student postao je bogat čovjek ne zbog materijalnog bogatstva, već zbog prepoznavanja Ljubavi koja me je vodila kroz sve izazove, radosti i žalosti života. Moja priča neka bude inspiracija svima nama da preuzmemo odgovornost za svoje živote i djelujemo naprijed s ljubavlju i odlučnošću.“ K.D.